Oscar za najbolju fotografiju

Oscar za najbolju fotografiju (eng. Academy Award for Best Cinematography) je Oscar koji se dodjeljuje snimatelju za rad na pojedinom filmu.

Prve godine, 1927-28., ova je nagrada (kao i druge kao što su glumačke) nije bila povezivana s pojedinim filmom; snimatelji su bili nominirani za cijeli opus tokom kvalificirajućeg perioda. Problem s ovim sistemom postao je očigledan već prve godine budući da su Karl Struss i Charles Rosher bili nominirani za svoj rad na Svitanju, ali su i tri druga filma na kojima su radili pojedinačno također bila nominirana. Druge godine, 1928-29. uopće nije bilo nominacija iako Akademija ima spisak neslužbenih naslova koji su ušli u užu konkurenciju. Treće godine, 1929-30. su bili nominirani filmovi, a ne snimatelji, dok konačna nagrada nije pokazivala snimateljevo ime.

Konačno, 1931. je uveden moderni sistem u kojem su pojedinci nominirani za pojedini film. Od 1939. do 1967. (uz izuzetak 1957.), postojale su odvojene kategorije za filmove snimane u boji i u crno bijeloj tehnici. Od tada, jedini crno bijeli film koji je pobijedio bila je Schindlerova lista (1993.).

Floyd Crosby je osvojio posljednjeg Oscara koji je otišao nijemom filmu za Tabu 1931. Hal Mohr je jedini dobitnik koji je pobijedio bez nominacije (na insistiranje članova Akademije) za San ljetne noći 1935. Mohr je jedini dobitnik nagrade za filmove u boji i crno bijeloj tehnici.

Nijedan pobjednik nije izgubljen, iako je nekoliko najranijih nominiranih izgubljeno, uključujući Đavoljeg plesača (1927.), Čarobni plamen (1927.) i Četiri vraga (1928.). The Right To Love (1930.) je nekompletan, a Sadie Thompson (1927.) je nekompletan i djelimično rekonstiruiran fotografijama.